Cigla po cigla - normalan život

Orašje, mali grad na rijeci Savi. Mirno mjesto ni po cemu drugacije od ostalih pogranicnih mjesta. Ali ipak, u necemu se razlikuje. Na samom ulazu u grad, živi Ðuro Sarvaš. Obican mještanin, a tako drugaciji. Roden u skromnoj radnickoj porodici navikao da radi i živi iskljucivo od svog rada. Od malih nogu je pomagao ocu i majci na poslu u obližnjoj ciglani. Malo po malo, naucio je opekarski zanat i prije nekoliko godina poceo samostalno da se bavi izradom betonske galanterije. Uz pomoc EKI kredita, poceo je sa poslom.

 

Radionicu nije ni imao - radio je pod golim nebom. Stalno je, kako kaže, molio Boga da ne pada. Bio je uplašen jer njegovih proizvoda tada nije bilo na tržištu. U glavi su mu se vrzmale misli o vracanju kredita. Bojao se da nece uspjeti da proda ono što napravi. A pravio je predmete od gipsa i betona, raznih oblika. Kod njega se moglo naci ukrasnih minijaturnih životinja, posuda za cvijece, figura raznih oblika... Pocetnicke teškoce i ne tako velika zarada su mu dale snage i želje da nastavi dalje. Mogao je prodati ono što je napravio, a to mu je bio cilj. Kako kaže: „Covjek mora nešto raditi, a ja sam u ovome najbolji. Cak i kad posao ide slabije od ocekivanog - nastavljam! “ Radionicu je napravio od najlona, koja, kad je gledaš, izgleda kao plastenik u kojem povrce raste...

Kako bi unaprijedio prodaju i proširio proizvodni asortiman, opet uz pomoc kredita iz EKI-ja, uspio je udvostuciti zaradu. Onda je došlo vrijeme da razmišlja o izgradnji kuce pošto je ona u kojoj živi, oštecena od ratnih dešavanja, spremna za popravku i obnovu. Kako mu u poslu pomažu supruga i djeca, odlucili su da naprave kucu gdje bi smjestili i radionicu u kojoj obavljaju ovu nesvakidašnju djelatnost. Opet, uz pomoc EKI kredita, je uspio da sagradi kucu i da prije svega, opremi radionicu. Sada uz bolju opremu i uslove za rad – posao ne prestaje. Na ovaj nacin Ðuro uspijeva sa obezbijedi sebi i svojoj porodici skroman ali pristojan život kakav covjek zaslužuje.